Vodič za carinske deklaracije pri slanju paketa u Europi

Carinska deklaracija je pravna izjava o tome što se nalazi u pošiljci, koliko vrijedi, gdje je proizvedeno i zašto se šalje, a podnosi se carinskom tijelu države u koju pošiljka ulazi. Carina na temelju nje utvrđuje carinu i PDV na uvoz koji treba platiti te smije li roba uopće ući.

Potrebna je kada pošiljka prelazi carinsku granicu. Unutar carinske unije EU-a nema granice koju treba prijeći, pa pošiljka iz Portugala u Poljsku putuje samo s otpremnom naljepnicom. Pravilo koje primjenjuje naš sustav jednostavno je: ako je ishodište ili odredište izvan EU-a, a države su različite, u narudžbi se pojavljuje carinski korak. Ni domaća pošiljka unutar zemlje izvan EU-a, primjerice iz Londona u Manchester, ne treba deklaraciju.

Za većinu pošiljatelja to se nikada ne pojavi. Oko 99,8 % svega što smo prevezli između kolovoza 2025. i srpnja 2026. kretalo se između dviju država EU-a i nije trebalo nikakvu deklaraciju. Ostalo je prešlo carinsku granicu, a otprilike sedam od deset takvih pošiljaka imalo je dionicu u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Carinske rute koje stvarno vozimo pokrivaju 18 odredišnih zemalja; po količini iza UK slijede Švicarska, Kanada, Australija i Hong Kong. Provjerite što je dostupno za vaše polazište i odredište u odjeljku usluge slanja paketa i paleta.

Pogledajte cijene za svoju rutu

Tarifna oznaka, poznata i kao HS oznaka ili oznaka robe, brojčana je klasifikacija koja u međunarodnoj trgovini označava vrstu robe. Carinska tijela njome određuju stopu carine i primjenjuju uvozna ograničenja, pa je treba svaka stavka na deklaraciji.

Prvih šest znamenki dolazi iz Harmoniziranog sustava Svjetske carinske organizacije i svugdje su iste. Nakon toga svaka država dodaje vlastite znamenke za svoja carinska i statistička pravila, zbog čega oznaka EU-a i britanska oznaka za isti proizvod mogu biti različite duljine.

Svoju potražite u izvoru koji odgovara vašem odredištu:

• U EU: baza TARIC.
• U Ujedinjeno Kraljevstvo: britanska carinska tarifa.

U našem carinskom koraku uz polje za tarifnu oznaku stoji tražilica, pa možete tražiti po opisu proizvoda umjesto da pamtite brojeve. Ako ništa ne odgovara točno, odaberite najbližu klasifikaciju umjesto da polje ostavite prazno.

Oznaka carinskog postupka (CPC) jest šifra na carinskoj deklaraciji koja tijelu govori u koji carinski postupak roba ulazi: konačni uvoz, privremeni uvoz, ponovni izvoz, unutarnja proizvodnja i tako dalje. Stoji uz tarifnu oznaku, koja opisuje što je roba, i odgovara na drugo pitanje: što se s njom radi.

Kod uobičajene komercijalne pošiljke ili poklona postupak je jednostavan konačni uvoz ili izvoz, a carinski zastupnik prijevoznika primjenjuje standardnu šifru. Pri narudžbi kod Ecoparcela od vas se neće tražiti da je upišete. CPC-ovi su važni kada sami vodite deklaracije, šaljete robu na popravak pa je vraćate ili premještate zalihe u posebnom postupku. Britanske šifre nalaze se u zbirci gov.uk „UK Trade Tariff: volume 3 for CDS”, u kojoj su prilozi s oznakama postupka i dodatnim oznakama postupka, a posljednji je put ažurirana 1. svibnja 2025.

EORI broj (Economic Operators Registration and Identification) jedinstveni je identifikator kojim carinska tijela prate poduzeće kroz sve carinske postupke u kojima sudjeluje. Svaki gospodarski subjekt s poslovnim nastanom na carinskom području EU-a treba ga za uvoz ili izvoz.

Od Brexita postoje dva i nisu zamjenjivi:

• EU EORI: izdaje ga država članica EU-a, a koristi se za carinske postupke u EU-u. Sastoji se od dvoslovne oznake države izdavateljice i identifikatora jedinstvenog u toj državi, primjerice DE123456789012.
• GB EORI: izdaje ga HMRC, a treba ga britanski uvoznik ili izvoznik u carinskim postupcima u Ujedinjenom Kraljevstvu. Format počinje s GB.

Tvrtka koja trguje u oba smjera obično ima oba. Zahtjev podnosite svojem nacionalnom carinskom tijelu i besplatan je.

Od privatnih osoba koje šalju osobne pošiljke EORI broj se u pravilu ne traži. Pravilo Europske komisije glasi da EORI brojevi identificiraju gospodarske subjekte; onima koji to nisu broj je potreban samo ako to zahtijeva nacionalno zakonodavstvo dotične države članice EU-a ili neki drugi pravni akt EU-a.

DDP (Delivered Duty Paid) je Incoterm prema kojem pošiljatelj plaća uvoznu carinu, PDV pri uvozu i troškove carinjenja, pa pošiljka stiže bez ičega što bi trebalo doplatiti. U našoj narudžbi ta se opcija zove „Poreze i carine plaćam ja (DDP)”.

DDU (Delivered Duty Unpaid) je rješenje u kojem primatelj plaća uvoznu carinu i PDV prije nego što mu se pošiljka uruči. Iz službenih Incoterms pravila izbačen je 2010. i zamijenjen pravilom DAP (Delivered At Place), koje funkcionira jednako, ali prijevoznici i platforme za slanje i dalje u svakodnevnom govoru koriste „DDU”. U našoj narudžbi piše „Primatelj će platiti sve uvozne poreze i carine (DDU)”.

Što odabrati ovisi o tome kome pošiljka ide:

• Prodaja potrošaču: odaberite DDP. Kupac koji prije uručenja narudžbe dobije poruku sa zahtjevom da plati PDV i naknadu za obradu prijevoznika to će zapamtiti, a to je i najčešći razlog pritužbi na prekogranične narudžbe.
• Šaljete sebi, tvrtki ili poklon nekome tko ga očekuje: DDU je u redu, pod uvjetom da primatelj zna da ga čeka trošak.

Prijevoznici u odredišnoj zemlji na DDU pošiljke, uz carinu i PDV, zaračunavaju i vlastitu naknadu za obradu prije nego što uruče paket. Iznos se razlikuje po prijevozniku i zemlji, pa provjerite objavljenu naknadu odredišnog prijevoznika umjesto da je pretpostavljate.

IOSS (Import One-Stop Shop) je elektronički portal EU-a preko kojeg prodavatelj naplaćuje, prijavljuje i plaća PDV pri uvozu na prodaju robe na daljinu u vrijednosti do 150 EUR koja se šalje u EU, pa kupac pri dostavi ne plaća ništa dodatno. Dostupan je od 1. srpnja 2021., istog datuma kada je ukinuto oslobođenje od PDV-a pri uvozu do 22 EUR i sva roba uvezena u EU postala predmet oporezivanja PDV-om (Europska komisija, VAT One Stop Shop).

Registracija u IOSS nije obvezna. Ako godišnje šaljete tek nekoliko pošiljaka, trošak registracije i podnošenja prijava možda se ne isplati – tada šaljite po DDP-u i sami podmirite PDV.

Jedna stvar koju treba znati prije narudžbe: ako za pošiljku u EU odaberete DDU, naš tijek narudžbe traži IOSS broj. To je namjerno pravilo, a ne greška. Bez IOSS broja pošiljka stiže s neplaćenim PDV-om, prijevoznik u odredišnoj zemlji ga naplati vašem primatelju, doda naknadu za obradu, a dostava stoji dok netko ne plati. Ako za prodaju u EU nemate IOSS broj, odaberite DDP.

Vodič kroz IOSS detaljno objašnjava registraciju, posrednike i podnošenje prijava.

• Opišite robu precizno. Izbjegavajte „odjeća“, „osobne stvari“ i „darovi“. Napišite što je predmet, od čega je i koliko ih ima.
• Prijavite stvarnu vrijednost. Carina provjerava tržišnu vrijednost, a podcijenjen paket zadržava se, ponovno procjenjuje i katkad kažnjava. Podcjenjivanjem gubite i pokriće ako se paket izgubi.
• Navedite ispravne kontakt podatke primatelja. Ako ga carina ne može dobiti, paket se vraća vama o vašem trošku.
• Svakoj stavci dodijelite tarifnu oznaku. Ako nema točnog podudaranja, upotrijebite najbližu umjesto da polje ostavite prazno.

Kad je paket krenuo, možete pratiti svoju pošiljku i vidjeti kada prolazi svaku carinsku kontrolnu točku.

Treba li carinska deklaracija za slanje unutar EU-a?
Ne. EU je carinska unija, pa paket koji putuje između dviju država članica ne prelazi carinsku granicu i ne treba mu ni deklaracija, ni tarifne oznake, ni EORI broj. Deklaracija je potrebna čim je jedan kraj rute izvan EU-a, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo.

Što je CPC (oznaka carinskog postupka)?
CPC carini govori u koji postupak roba ulazi: konačni uvoz, privremeni uvoz, ponovni izvoz, unutarnja proizvodnja i tako dalje. Tarifna oznaka govori što je roba; CPC govori što se s njom radi. Kod običnih paketnih pošiljaka standardnu oznaku upisuje prijevoznik.

Treba li meni kao privatnoj osobi EORI broj?
U pravilu ne. EORI brojevi identificiraju tvrtke u carinskim postupcima, a od privatnih pošiljatelja koji šalju osobne stvari ili darove obično se ne traži. Ako robu prodajete komercijalno, pa i u malim količinama, zatražite ga od nacionalne carinske uprave. Registracija je besplatna.

Tko plaća carinske troškove, pošiljatelj ili primatelj?
Onaj koga navode uvjeti pošiljke. Kod DDP-a pošiljatelj plaća carinu, uvozni PDV i carinjenje. Kod DDU-a, službeno DAP-a, primatelj plaća prije nego što se paket izruči, uz naknadu za obradu prijevoznika u odredišnoj zemlji. Birate pri naručivanju, a kod prodaje potrošačima bolji je izbor DDP.

Što ako je carinska deklaracija pogrešna?
Paket ostaje zadržan na granici dok carina ne razjasni stvar, što obično znači nekoliko izgubljenih dana. Podcijenjena ili neodređeno opisana roba može se prevrednovati, kazniti, vratiti o vašem trošku ili zaplijeniti. Ispravljanje deklaracije usred prijevoza je sporo, pa provjerite opise, vrijednosti i tarifne oznake prije rezervacije.

Krenite od rute. Dvije zemlje EU-a i nema nikakvog carinskog koraka o kojem biste morali brinuti. Ako je jedan kraj izvan EU-a, trebat će vam opisi artikala, vrijednosti, tarifne oznake i odluka o tome tko plaća carinu. Prikupite to prije početka, a ne usred narudžbe.

Otvorite besplatan račun i zatražite cijenu za svoju rutu